Stilski korak iznad prosjeka

Neutralni lakmus papir je ljubičaste boje! Kada ovaj pH indikator izložimo kiselim uslovima, boja lakmus papira mijenja se crvenu. U plavu se pretvara samo u slučaju reakcije sa baznim uslovima. Kada bismo napravili lakmus papir koji bi na neki način pokazivao karakter automobila, mogli bismo reći da bi postavljen na, recimo, Hyundai i30 N Performance, promijenio boju u crvenu. Na Tucsonu bi postao plavi, dok bi na Elantri lakmus papir ostao ljubičaste boje.

Još nisam siguran na koji način bi taj zamišljeni lakmus papir promijenio boju na Koni! Sedmodnevni test ipak je pokazao da Kona, sa hrabrim izgledom i formom izvedenom iz onoga što smo djelimično vidjeli na Hyundaiju i20, predstavlja najbolje što Hyundai može u polju malih auta.

Tekst i fotografija: Safet Šatara

Znate li da su svi mali krosoveri isti? Bez obzira na to koje ime piše na stražnjem poklopcu ili koji znak stoji naprijed, svi gradski krosoveri građeni su prema doslovno istom receptu. Dobar dio pogonskog sklopa prenesen je iz auta B segmenta (auto kao što su i20, Clio, Polo i slični), ovjes je izmijenjen da bi se mogao nositi sa povišenim težištem, te osnažen da može nositi felge velikih dimenzija. Istina, djelimično su povećane i dimenzije u odnosu na mala auta.

Dakle, kada pogledate Seatovu Aronu, Renaultovog Captura ili, u ovom slučaju, Hyundaija Konu, zapravo gledate u dobro nabildane aute B segmenta. Istina, Kona se izdvaja iz te klase jer su u Hyundaiju radili na posebno prilagođenoj platformi formiranoj za SUV-ove B segmenta. Još ne mogu da potpuno odlučim da li je tijelo Arone, Captura ili Kone samo animirani cosplay (ili kostim) onoga što bi ta mala auta u nekoj fantaziji željela da budu, ali definitivno mogu reći da Kona ima više hrabrosti od svoje manje braće, a čini mi se, i konkurenata.

 Zašto su krosoveri znatno skuplji u odnosu na manje aute?

Tokom sedmodnevnog testa Hyundaija Kone pokušao sam dokučiti odgovor na to pitanje. Ovdje se radi o dvovolumenskom krosoveru sa povišenom udaljenošću od tla (17 centimetara), sa poprečno postavljenim trocilindarskim motorom, mjenjačem sa šest brzina, pogonom na prednje točkove, dužinom Golfa 4 i cijenom od 50,000 KM. Interesantno, za ovaj novac, već u istom salonu, možemo izabrati daleko ozbiljnijeg (i znatno većeg) Tucsona. I to dobro opremljenog. Stoga, za šta služi Kona 1.0 T-GDI vrijedna 50,000 KM?

Moj zaključak je da vrijedi onima koji imaju luksuz prilagođavanja svojih automobila prema uskim potrebama i najskrivenijim željama, a ne samo prema omjeru uloženo/dobijeno. Obično takvi automobili dolaze iz plemenitih okolnosti Ingolstadta ili Munchena, ali postojanje Kone vrijedne 50,000 KM govori i o smjelosti Hyndaija.

Ako još nije jasno o čemu pričam, pokušaću plastično objasniti

Kona može biti daleko bolja od Tucsona u nekoliko različitih prilika. Recimo, bolje će pristajati ispred draguljarnice Tiffany u Oxford ulici u Londonu od bilo kojeg Tucsona. Iako opremljena Isofix držačima, na njenim stražnjim sjedištima više smisla ima vrećica na kojoj piše Alexander McQueen ili Fendi, nego autosjedalica za trogodišnjake. I iz džepova na vratima češće će viriti Cosmoplitan nego vlažne baby maramice.

Sve ovo vodi samo jednom zaključku – sa Konom se moguće bolje dičiti nego i sa jednim Tucsonom. Na vama je da procijenite tu zamišljenu ideju vrijednosti . Ako je opravdavate u slučaju Audija Q2 ili Mazde CX-3, a vjerujem da opravdavate, onda ste primorani da je opravdate i u slučaju Hyundaija Kone. Ja sam je opravdao! Još važnije od toga, Konu možete voziti i već za nešto više od 30,000 KM.

Korištenje plave boje na tabli sa instrumentima nije slučajno. Pored toga što izgleda efektno, u Hyundaiju su procijenili da ovakva boja osvjetljenja izaziva najmanji napor oka. Ovaj trik preuzeli su iz avionske industrije. Slična istraživanja napravljena su i u BMW-u, Saabu i Mercedesu.

Bižuterija ili luksuzni nakit?

Vanjski izgled Hyundaija Kone obiluje mnoštvom stilskih detalja koje bismo prije dvadesetak godina smatrali poptuno nepotrebnim. Neko bi ekscentričan izgled prednjeg dijela nazvao prevarom. Iluzija avanture i ekstravagancije postignuta je zatvorenim otvorima za zrak – na prednjem dijelu, samo dva propušaju vazduh u motorni prostor.

Rastavljena prednja rasvjetna tijela su još jedan eksperiment već prije viđen na Yetiju ili na Jukeu. Moje mišljenje je da je takav plastični tretman bolje izveden na Koni, nego i na jednom drugom automobilu. Nastavljajući prema stražnjem dijelu, očigledno je da se „pseudo off-road zaštite“ nameću kao najznačajniji stilski dodatak. Komplimentarno upotpunjuju Konu, ali spoznaja da su tu gotovo isključivo kao modni dodaci baca tamnu sjenu na ono što vidimo.

Stoga ću još jednom ponoviti ono što sam napisao i rekao tokom testa Kia XCeeda: „plastične zaštite na odbojnicima i plastične zaštite na blatobranima krosovera nisu tu da bi nas štitili od makadamskih kamenčića. Tu su, doslovno, da nas štite od otvaranja vrata drugih auta u gradskim sredinama.“ Sada bih dodao i to da su tu da nas štite i od ostalih nedaća prilikom vožnje u gradu – recimo prilikom prolazaka uskim parkiralištima ili uskim ulicama kada manevrisanje može predstavljati značajan izazov.

Kada smo već kod vožnje, moram reći da povišena pozicija sjedišta omogućava tri jasne prednosti:

• Za volanom Kone osjećam se daleko sigurniji u odnosu na ono što može ponuditi i20, pa čak i i30. Istina, radi se samo o subjektivnom osjećaju. Objektivno, i Kona i i20 i i30 su gotovo jednako sigurni auti.
• Druga prednost je odlična preglednost u odnosu na nešto niže kompakte i aute niže klase.
• Konačno, povišena pozicija sjedenja omogućila je ugradnju sjedišta koja su nešto uspravnija u odnosu na ona u malim autima. Tako je i prostor za koljena ispred stražnjih sjedišta za 6 i po centimetara veći u odnosu na ono što dobijemo u i20.

Kako vozi?

Kona je prije svega krosover. Njene vozne osobine mjere se lakoćom upravljanja, a ne maksimalnom brzinom prolaska kroz krivine, ubrzanjem iz mjesta i lateralnim ubrzanjima. Gledajući iz ove perspektive, Kona briljira. Povišena pozicija sjedišta i male dimenzije vozila otkrivaju okretnost u gradu kakva se može porediti samo sa malim autima.

Manevrisanje uskim gradskim parkiralištima i gradskim ulicama je kudikamo jednostavnije u odnosu na bilo kakvog sedana sličnog cjenovnog ranga. Pored povišene pozicije sjedenja koja pruža jedinstven pogled na okolinu, ovo su najvažniji faktori koji olakšavaju vožnju:

• Kamera za vožnju prema nazad
• Parkirni senzori
• Head-up displej na kojem se ispisuju osnovni podaci – brzina kretanja, ograničenja i slično
• Sistem automatskog održavanja automobila u kolovoznoj traci
• Sistem prepoznavanja automobila u traci pored one u kojoj vozite (Blind Assist)
• Kratki prevjesi koji povećavaju prilazni i odlazni ugao
• Hill assist (sistem automatskog kočenja prilikom kretanja uz veći nagib – nije potrebno korištenje ručne kočnice prilikom polaska uz brdo)
• Plastične zaštite na odbojnicima i pragovima (radi se o pasivnoj zaštiti koja nam podsvjesno šalje signal da smo zaštićeniji nego obično, pa na taj način i povećava komfor prilikom vožnje)

Ovaj sklop tastera nalazi se na konzoli blizu vozačevih vrata. Prvim tasterom pojačavate ili smanjujete intenzitet svjetlosti na tabli sa instrumentima; drugim tasterom uključujete ili isključujete sistem Blind Assist; treći taster aktivira head-up displej; četvrti taster upravlja sistemom za automatsko održavanje automobila u traci (Kona automatski pomjera volan tokom vožnje u skladu sa potrebama); petim tasterom kontrolišete ESP. Testna Kona do zuba je opremljena sigurnosnom opremom.

Uz ovakve mjere i samonoseću karoseriju, Kona je izašla daleko izvan forme nekadašnjih Hyundaijevih vozila sličnih gabarita. Tu prije svega mislim na trovratnog Gallopera koji je uz slične dimenzije kao i Kona ciljao na sasvim drugačiji tržišni segment terenskih vozila. Prema tome, mogu jedino zaključiti da je cijela nova generacija krosovera postala samo dobro ukrašena plejada monovolumena.

Jednolitarski turbo trocilindraš, sa kojim sam se družio i prilikom vožnje Kia XCeeda, nije podbacio.Niska potrošnja i razigranost iznad 3000 obr/min čine ga gotovo perfektnim motorom za gradskog krosovera ovakvih gabarita. Nije tih, ali čuo sam pohvale za njegov zvuk iz više od jednih usta. Naravno, radi se o klasičnom neujednačenom zvuku trocilindraša, mada je u kabini Kone nešto bučniji u odnosu na ono što sam čuo iza volana Golfa 1.0 TSI ili, Captura 0.9 Tce. Prilično sam uvjeren da je Hyundai mogao dodatno prigušiti zvuk (uostalom, isti motor znatno je tiši u i30), ali očigledno su slušali riječi pohvale od svoje ciljane skupine.

Zaključak

Iza volana Hyundaija Kone nestaće mnoštvo briga koje bi kad-tad izašle na površinu iza volana malih auta B segmenta, pa čak i kompakta. No, čini se da ovakve vrijednosti padaju u sasvim drugi plan. Kona prije svega pokušava nositi dodatnu stilsku vrijednost u odnosu na ostala slična auta. Svoju cijenu uspješno opravdava kroz povremeno koketiranje sa pretencioznošću, pri tome nikada ne zaboravljajući da je vječni eklektik. I da se vratim sada na početak priče. Zamišljeni lakmus papir na Koni vjerovatno ne bi ni funkcionisao.

Cijena testnog vozila: 50.990 KM (45.990 KM uz akcijski popust od 5.000 KM)

Cijena osnovnog modela Kona Drive It: 31.990 KM