Atraktivnim izgledom odskače iznad prosjeka

Novi Renaultov Captur, sa paketom opreme Edition One i, moguće, posljednjom verzijom 1.5-litarskog dCija svih vremena, prkosi crossoverskoj prosječnosti svojim fantastičnim izgledom i hrabrošću uzdignutom tehničkim sistemima kao što su mjenjač EDC i unutrašnjom elektronskom opremom.

Tekst i fotografije: Safet Šatara

Moj prvi susret sa Renaultom Capturom bio je na Sajmu automobila u Ženevi 2013. godine. Tada su na centralnom mjestu Renaultovog izložbenog prostora stajala tri Renaulta Captura. Izloženi su direktno preko puta Toyotinog izložbenog prostora. Nisam ostao impresioniran. Iako ga je predstavljao Carlos Ghosn, tadašnji izvršni direktor alijanse Renault-Nissan, koji je ispred mene rekao da Captur kombinuje emocionalne, funkcionalne i inovativne aspkete Renaulta, ne mogu se oteti utisku da mi je Captur ostao nedorečen.

Drugi susret sa Capturom bio je u amfiteatru Etno Sela Herceg u Međugorju, nekada u Junu 2013. godine. Tada su ispod praznog gledališta amfiteatra stajala dva Captura prve generacije – narandžasti i plavi. Bila je to nacionalna prezentacija. U malo drugačijem i pitomijem ambijentu, otkrio sam da je Captur možda jedan od istinskih pionira malih crossovera oslonjenih na temelje automobila B segmenta. Tehnički je oslonjen, naravno, na Renaulta Clia IV. I tada je izgledao previše oblo, čak i nedovršeno. Ipak, novosti kao što su sjedišta obložena presvlakama koje se jednostavno skidaju otvaranjem patentnog zatvarača, velika ladica umjesto malog pretinca ispred suvozača i 0,9-litarski tCe su mi djelimično promijenili mišljenje. Pomislio sam, „Captur možda i ima smisla“.

U to sam se konačno uvjerio u julu 2013. godine kada sam i testirao Renaulta Captura Dynamique Energy dCi 90 Stop&Start. Dio mojih zapažanja tokom testa iz 2013. godine čitajte ovdje.

Nije tajna da je 1.5-litarski dCi motor jedan od najvažnijih Renaultovih izuma još od kada je Luis Renault patentirao doboš kočnice 1902. godine. Sa njim sam se, u verziji sa 90 KS, družio i tokom testa prvog Captura, a sa njim se družim i sada.

Četvrti put ocjenjujem ono što je Renault naumio sa Capturom. Svoju intimnu historiju sa ovim crossoverom nisam ni prepoznao prije nego što sam počeo pisati ovaj tekst. Danas, kada se Carlos Ghosn skriva negdje u Lebanonu zbog finansijskih malverzacija za koje je optužen dok je još bio u vrhu alijanse, te kada upravo ovaj slavni 1.5-litarski dCi pjeva svoj labuđi pjev, na test sam dobio najnovijeg Captura. Sasvim je drugačiji nego prije. Prvi je Captur na kojeg se dječije oči i ruke kao magnetom lijepe. To sam i vidio iz prve ruke kada sam se parkirao pored dječijeg igrališta, a gotovo svi koji su se tada nalazili na igralištu, ushićeno su komentarisali Captura. Ustvari, nakon nekoliko stotina testiranih automobila, mogu reći da je ovo prvi Renault kojeg se sjećam, a koji tako vješto privlači iskrene poglede i dodire. To dovoljno govori o onome što je Renault uspio postići sa Capturom.

Captur je na dobrom putu da postane miljenik.

Puno ime i prezime je Renault Captur Edition One Blue dCi 115 EDC. Košta 43.550 KM, čita USB, brzine mijenja automatski putem mjenjača sa dvostrukim kvačilom EDC, a boravak  u njemu oplemenjuje mnoštvom LE dioda strateški raspoređenih u kabini.

Svega nekoliko mjeseci prije vožnje novog Captura, imao sam priliku testirati Renaulta Clia Edition One posljednje generacije. Imali ste priliku čitati i gledati moja zapažanja na stranicama OLX bloga, a upravo na koncu tog teksta zaključio sam da, pored Captura, samo istinski zaljubljenik može donijeti odluku o kupovini Clia koji nosi gotovo jednako cijenu.

Nakon sedam dana provedenih iza volana Captura, ovdje ću vam jasno napisati  zašto to mislim:

• Sa povišenom pozicijom sjedenja Captur je jednostavniji za vožnju od Clia
• Sa 1.5-litarskim dCijem (sa 115 KS i sa 260 Nm obrtnog momenta), gotovo je jednako brz kao i manji Clio (barem u uobičajenim uslovima)
• Nosi imidž komplementaran sa savremenim identitetom malih SUVova i novog vremena koji je Clio djelimično izgubio gotovo nikako ne mijenjajući stil koji smo vidjeli 2013. godine
• Ima znatno veći prtljažnik (406 litara u odnosu na 366 litara u Cliu)
• Njegov ovjes se znatno bolje nosi sa amortizovanjem neravnina na putevima (a može bolje i na makadam)
• Troškovi odžavanja gotovo su isti kao i na Cliu, a pri tome ispunjen je najnovijim tehničkim dostignućima kao što su sistem bežičnog dopunjavanja mobilnog telefona, sistem za automatsko praćenje linija na cesti i kamerom za parkiranje
• Ja mislim da i izgleda bolje od Clia (pa čak i od većine malih automobila)

Kako vozi?

Clio je perfekcionista na asfaltnom putu. Captur nije. Ovaj mali crossover svjesno balansira između voznih osobina malih automobila i hrabrosti SUV-ova. No, nije ni jedno ni drugo. Njegova neraskidiva veza sa malim autima dolazi do izražaja kada smo na nekom planinskom zavojitom putu i kada idemo uzbrdo. Dakle, Captur tada definitivno ne može biti previše brz, ali upravo u tim uslovima kratkih ali oštrih (i relativno sporih) krivina, kada se karoserija naginje manje nego što bi to pozicija sjedenja implicirala, Captur podsjeća na manji auto.

• „dobro su ga sredili“
• „baš dobro drži cestu“
• „kako je ovo sve otišlo daleko“

bili su samo neki od komentara putnika Captura dok sam ga vozio samo malo brže no što bismo smatrali prosjekom. I to je upravo istina, Captur najbolje daje u uslovima prosječnosti ili u neposrednoj blizini prosjeka. Da se astrološki znakovi dodjeljuju automobilima, Captur bi definitivno bio vaga. Granice ovjesa dirigovane povišenim tijelom, dužim hodom amortizera i povišenom udaljenoću od tla dolaze do izražaja kada se izađe izvan okvira prosječno brze vožnje. Pri brzinama gdje bi Clio i dalje bio „na svome“, Capturov ovjes već pada pod dinamičkim opterećenjima prebrzih promjena pravca. To znači da će podupravljati prije nego Clio, karoserija će se daleko više naginjati nego na manjim autima, a komentari putnika neće biti ni približno superlativni kao oni koje sam maloprije naveo.

Uostalom, samo na YouTube napišite „Captur moose test“, pa to uporedite sa rezultatima pretrage „Clio moose test“. Prema tome, ne dopustite da vas kratka vožnja zavara – Captur Edition One nikada ne može voziti dobro kao Clio Edition One.

No, ovo je i očekivano. Ono što nije očekivano je to što se Captur čini kao „svoj na svome“ na dobro utabanom makadamu. Na ovakvoj podlozi nema smisla ni komentarisati Clia. Deblji izolacioni materijal na blatobranima, duži hod amortizera, povišena pozicija sjedenja i bolja preglednost ohrabruju na opuštenu vožnju makadamom.  Prema tome, Captur je (kao i većina malih crossovera) kompromitovao vozne osobine na asfaltu da bi postigao zadovoljavajuće vozne osobine na makadamu. Dakle, Renault je sa njim izmislio „toplu vodu“ kao i u prvoj generaciji, ali je, za razliku od prve generacije, tu „toplu vodu“ upakovao u atletsko tijelo koje, sudeći prema komentarima slučajnih prolaznika i (kako već napisah) onih najiskrenijih daleko odskače od prosjeka!

Captur mi se sada sviđa!

Koliko je praktičan?

Činjenice i brojevi kažu sljedeće:

• U prtljažniku nosi 406 litara prostora
• Ukupna zapremina pretinaca raspoređenih u kabini Captura je 27 litara
• nosi odličnu „plutajuću“ konzolu ispod koje se nalazi dodatni prostor za sitnice
• zahvaljujući pomjerljivoj stražnjoj klupi, moguće je znatno povećati prostor ispred stražnjih sjedišta time kompromitujući zapreminu prtljažnika (520 litara sa stražnjim sjedištima pomjerenim u krajnju prednju poziciju)

Zanemarujući činjenice, subjektivni osjećaj govori da kabina Captura i nije veća od one na Cliu, ali zbog povišene pozicije sjedenja, čini se da je Captur komforniji. Ako dobijete priliku voziti se sa suvozačem u Cliu (ili praktično u bilo kojem drugom malom autu), te u novom Capturu, lako je primijetiti da je udaljenost između desnog i lijevog ramena vozača i suvozača gotovo ista. Možda će te se i laktovima boriti za prevlast na centralnom naslonjaču za ruku (ja ga nazivam i najznačajnijim izumom još od pojave točka).

EDC ili manuelni mjenjač?

Kratki odgovor je EDC!

Lebdeća središnja konzola s naslonom za ruke je opcionalna oprema. Košta 250 KM.

Duži odgovor – manuelni mjenjač bolje odgovara Cliu, a sudeći prema navikama vozača crossovera, koji prije svega cijene komfor, Capturu se čini daleko kompletniji uz EDC. Sa ovakvim mjenjačem Captur će prosječno trošiti 4,1 litar na pređenih 100 kilometara (gotovo isto kao i sa manuelcem), a doplata za ovu vrstu komfora je oko 3000 KM.

Zaključak

U obilju novih crossovera teško je doći do izražaja. No, Renault je, za razliku od onoga što je radio sa prvom generacijom Captura, svjesno kreirao, usudiću se reći, izuzetno atraktivan crossover. Istina je da je izgubio neke od jasnih praktičnih formi kakve su bile velikodušno zastupljene na starom modelu, no, mislim da je žrtvovanje dijela praktičnosti za ovakav stil definitivno opravdano.

Subjektivno mišljenje je da mu najbolje odgovara baš ovaj dizel i ovaj nivo opreme koju sam imao na raspolaganju, ali sumnjam da bi Captur bio manje šarmantan i uz slično snažnog benzinca.

Cijena testnog modela: 43.550 KM

Detaljan cjenovnik za novog Captura preuzmite OVDJE!